Kako prepoznati kada vlastiti ego sabotira tim?
Ovo pitanje skreće pozornost na važnu točku međusobnog odnosa osoba uključenih u timski rad. Tim kao skup osoba koji imaju određenu dinamiku rasta i razvoja u svrhu ostvarivanja određenog cilja može upasti u različite zamke koje će utjecati na cjelokupan uspjeh. Svaki član tima je važan, no ipak ćemo ovdje pokušati uvidjeti kolika je važnost osobe koja taj tim vodi. Relativno je „lako“ izaći na kraj s članom tima koji zbog vlastitih pogrešnih pretpostavki, predrasuda, tvrdoglavosti, stvara loše okruženje u timu i utječe na njegovu uspješnost. Takvog člana možeš pokušati „promijeniti“ i pokazati kako je doprinos u timu svakog člana važan i koristan, a ovaj to može poslušati, promijeniti se i postati produktivan član ili ne. Ako se ne želi promijeniti uvijek ga možete isključiti iz tima i zamijeniti ga drugim. Međutim, s vođom tima je to značajno drugačija priča. Njega ne mogu isključiti iz tima njegovi članovi, već onaj tko mu je dao povjerenje i postavio ga za vođu. Zamijeniti vođu bilo bi najlakše, ali svi znamo da je to najteže. Jedno je rješenje da postavimo novog vođu, a drugo je da trenutni vođa shvati da njegov ego vodi tim u krivom smjeru. Oba rješenja nisu nimalo jednostavna i nose potencijalne opasnosti, jer kako biti siguran da novi neće upasti u način djelovanja starog vođe? Postoji jedno univerzalno rješenje koje nije usmjereno na zamjenu starog i postavljanje novog vođe, a ono se odnosi na uspostavljanje jasnih metodologija rada i korištenje alata u radu tima. Ako vaša organizacija koristi alate za analizu vašeg poslovanja, a oni govore da rezultati nisu dobri kao ni predikcije budućnosti, tada će biti izuzetno teško držati se vlastitih pogrešnih stavova o odličnom poslovanju organizacije.
U jednoj ratnoj igri visoko pozicionirani donositelj odluka koji nije poticao opoziciju je nakon provedbe ratne igre rekao: “Zašto mi nitko nije rekao da je ovo tako glupa ideja?” jedan od nazočnih je ustao i odgovorio na postavljeno pitanje: “Jer je to bila vaša ideja, šefe.” Soba je nakon toga utihnula.
Ovo je prikaz kako poslovna ratna igra može doprinijeti da se prepozna koliko nečiji ego može biti pogrešan u donošenju odluka i da pravi alati i metodologije mogu pomoći u usmjeravanju tima prema pravim rješenjima. Ovdje se nameće drugo pitanje koje prethodi prvom, a ono glasi: Kako prepoznati pravu osobu za vođu tima? Odgovor na ovo pitanje možemo opet pronaći u našim poslovnim ratnim igrama.
Na ljudima koji vode organizaciju ostaje odluka žele li pronaći odgovore koji su od presudne važnosti za uspjeh njihove organizacije jer metodologija i alati postoje i izuzetno su korisni. Na nama je hoćemo li prepoznati njihovu vrijednost i upotrijebiti ih.